Promet i elementi računa u krajnjoj potrošnji
Promet i elementi računa u krajnjoj potrošnji prema zakonu
Promet u krajnjoj potrošnji je izdavanje računa od strane obveznika fiskalizacije računa prema građanima odnosno potrošačima naplaćen gotovinom, karticama, transakcijskim računom i na ostale načine, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije.
Članak 2. stavak 1. točka 26. Zakona o fiskalizaciji
Elementi računa u krajnjoj potrošnji jesu: osobni identifikacijski broj obveznika fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji, datum i vrijeme, broj računa, oznaka je li obveznik fiskalizacije računa u sustavu PDV-a, iznos računa razvrstan po poreznoj stopi (zbrojni iznos naknade i poreza, iznos oslobođenja), način plaćanja, OIB operatera i Zaštitni kod izdavatelja.
Članak 2. stavak 1. točka 7. Zakona o fiskalizaciji
Detaljnije o prometu u krajnjoj potrošnji
Promet u krajnjoj potrošnji je promet dobara i usluga između obveznika fiskalizacije i fizičkih osoba te obuhvaća sve transakcije u kojima je kupac fizička osoba koja kupuje dobra ili usluge za vlastitu upotrebu, a ne za daljnju prodaju ili korištenje u poslovne svrhe. Ove transakcije su obuhvaćene fiskalizacijom od samog početka.
Karakteristike prometa u krajnjoj potrošnji:
- Kupac je fizička osoba
Transakcija može biti gotovinska ili bezgotovinska - Obvezno izdavanje fiskalnog računa
- Posebni elementi računa propisani zakonom
Elementi računa u krajnjoj potrošnji
Podaci o izdavatelju
Naziv tvrtke, adresa, OIB i PDV identifikacijski broj (ako je izdavatelj u sustavu PDV-a).
Podaci o primatelju
Naziv i adresa primatelja (klijenta).
Broj računa
Jedinstveni identifikator (JIR) koji omogućuje praćenje i evidentiranje računa.
Datum izdavanja i datum isporuke
Važno za evidentiranje i poštivanje zakonskih rokova.
Opis usluga ili proizvoda
Detaljan opis isporučenih proizvoda ili usluga, uključujući količinu, odnosno drugu jedinicu mjere i cijenu.
Iznos i PDV
Ukupna cijena, s PDV-om ili ako je trošak oslobođen PDV-a, mora biti naveden pravni temelj za oslobođenje.
Fiskalizacija u prometu gotovinom
Detaljnije o fiskalizaciji u prometu gotovinom
Zbog lakšeg razumijevanja, bitno je objasniti na što se odnosi pojam fiskalizacije u prometu gotovinom i fiskalizacije u krajnjoj potrošnji.
U Fiskalizaciji 1.0 promatralo se ono što je Zakon nazivao prometom gotovinom – računi plaćeni gotovim novcem ili karticama morali su se u trenutku izdavanja ovjeriti JIR-om i imati QR-kod, dok računi prema građanima plaćeni kroz transakcijski račun uopće nisu ulazili u sustav. Time je Porezna uprava vidjela samo jedan dio B2C prometa, a poduzetnici su vodili dvostruku evidenciju: blagajnu za fiskalizaciju gotovine i odvojeno knjigovodstvo za bezgotovinske račune.
Novi Zakon uvodi pojam fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji. Svaki račun izdan fizičkoj osobi, bez obzira na to plaća li ga kupac gotovinom, karticom, bankovnom uplatom ili kombinirano, mora se fiskalizirati u realnom vremenu. Time svi B2C računi dobivaju JIR i QR-kod, a Porezna uprava dobiva cjelovit uvid u promet, a obveznici više ne moraju održavati paralelne evidencije.
Fiskalizacija u krajnjoj potrošnji (Fiskalizacija računa)
Fiskalizacija u krajnjoj potrošnji prema zakonu
Fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji je postupak kojim se u Sustav za fiskalizaciju dostavljaju podaci iz računa te provedba ostalih mjera koje provode obveznici fiskalizacije računa, kako bi se omogućio efikasan nadzor ostvarenog prometa u krajnjoj potrošnji.
Članak 2. stavak 1. točka 12. Zakona o fiskalizaciji
Detaljnije o fiskalizaciji u krajnjoj potrošnji
Fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji jest postupak u kojem se iz svakog računa izdanog građanima, bez obzira na način plaćanj, automatski izdvajaju propisani podaci (datum i vrijeme izdavanja, OIB obveznika, iznos, način plaćanja, broj naplatnog uređaja/poslovnog prostora i dr.) i u realnom se vremenu šalju Sustavu za fiskalizaciju Porezne uprave.
Tu fiskalnu poruku generira i elektronički potpisuje fiskalna blagajna obveznika. Porezna uprava istoga trena vraća jedinstveni identifikator računa (JIR). Blagajna zatim ispisuje ili elektronički dostavlja račun koji, uz JIR, sadrži i QR-kod te zaštitni kod izdavatelja (ZKI).
Na taj se način za svaku B2C transakciju stvara vjerodostojna i trenutačna evidencija prometa, a kupac može odmah provjeriti ispravnost računa skeniranjem QR-koda.
Praktični primjer: Ugostiteljstvo
Gost u restoranu naručuje jelo. Nakon konzumacije, konobar priprema račun na POS uređaju. Gost plaća karticom. POS uređaj generira ZKI i šalje podatke o računu Poreznoj upravi. Porezna uprava verificira račun i dodjeljuje mu JIR. Račun s JIR-om i ZKI-jem se ispisuje i predaje gostu.
Gost može provjeriti valjanost računa putem aplikacije Porezne uprave.
Fiskalizacija prodaje putem samoposlužnih uređaja
Fiskalizacija prodaje putem samoposlužnih uređajaprema zakonu
Fiskalizacija prodaje putem samoposlužnih uređaja je postupak kojim se u Sustav za fiskalizaciju dostavljaju podaci o prodaji robe ili usluge koja se ostvaruje kao promet u krajnjoj potrošnji putem samoposlužnih uređaja neovisno postoji li obveza izdavanja računa prema posebnom propisu.
Članak 2. stavak 1. točka 11. Zakona o fiskalizaciji.
Detaljnije o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja
Fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji je postupak u kojem se iz svakog računa izdanog građanima, bez obzira na način plaćanja, automatski izdvajaju propisani podaci (npr. datum i vrijeme izdavanja, OIB obveznika, iznos, način plaćanja, oznaka naplatnog uređaja i dr.) i u stvarnom vremenu šalju Sustavu za fiskalizaciju Porezne uprave.
Kod samoposlužnih uređaja, fiskalizacija se mora odvijati na jednak način kao i kod blagajni s osobljem – uređaj mora biti tehnički opremljen za:
- generiranje i slanje fiskalne poruke s podacima o računu,
- primanje JIR-a (jedinstvenog identifikatora računa) od Porezne uprave,
- ispisivanje ili prikaz računa s JIR-om, zaštitnim kodom (ZKI) i QR-kodom.
Svaki samoposlužni uređaj mora biti prijavljen kao naplatni uređaj u sustavu fiskalizacije putem obrasca P-FISK, uz odgovarajuću oznaku da se radi o samoposlužnom uređaju. Ovi uređaji moraju imati stalni pristup internetu kako bi mogli neometano komunicirati sa sustavom Porezne uprave.
Na taj se način za svaku B2C transakciju stvara vjerodostojna i trenutačna evidencija prometa, a kupac može odmah provjeriti ispravnost računa skeniranjem QR-koda.
Praktični primjer: Parking automat
Grad koristi samoposlužne parking automate za naplatu parkiranja. Nakon što korisnik plati parkirnu kartu, uređaj automatski fiskalizira transakciju – šalje podatke Poreznoj upravi, zaprimiti JIR i generira ZKI. Na zaslonu se prikazuju osnovni podaci o računu i QR kod, koji korisnik može skenirati za provjeru ispravnosti. Ispis računa nije obvezan ako su svi podaci vidljivi elektroničkim putem.
Nagrada za dobro obavljenu uslugu (napojnica)
Nagrada za dobro obavljenu uslugu (napojnica) prema zakonu
Nagrada za dobro obavljenu uslugu (napojnica) je ostvaren primitak primljen od strane trećih osoba, prema odredbama propisa o porezu na dohodak.
Članak 2. stavak 1. točka 20. Zakona o fiskalizaciji
Detaljnije o nagradi za dobro obavljenu uslugu (napojnica)
Napojnica je iznos koji kupac dragovoljno ostavlja uz plaćeni račun. Prema novom Zakonu, ako je napojnica ostvarena, obveznik je dužan putem elektroničke veze u trenutku izdavanja računa dostaviti podatak o napojnici u Sustav za fiskalizaciju.
Fiskalna poruka o napojnici mora sadržavati:
- iznos napojnice
- način plaćanja (gotovina, kartica ili drugo)
Ako se napojnica iz tehničkih razloga ne može odmah dostaviti, obveznik mora ponoviti slanje u roku od najviše 2 dana. Napojnica se vodi u knjigovodstvu odvojeno od osnovnog prometa, ali čini dio ukupnog prihoda dana.
Pravilno prijavljena napojnica:
- nije predmet PDV-a
- priznaje se kao neoporezivi primitak do zakonom propisanog godišnjeg iznosa (do 3.360 € po zaposleniku)
iznad tog iznosa - oporezuje se porezom na dohodak (20 %), bez obračuna doprinosa
Obvezu tehničke prilagodbe fiskalnog sustava imaju isključivo oni obveznici koji u svom poslovanju zaista primaju napojnice.
Praktični primjer: Napojnica u restoranu
Gost u restoranu plaća račun u iznosu od 50 € i ostavlja napojnicu od 5 € karticom. Blagajna automatski fiskalizira račun, šalje podatke Poreznoj upravi i istodobno dostavlja informaciju o napojnici (iznos i način plaćanja).
Na ispisu računa vidljivi su JIR, ZKI i QR kod, a napojnica je upisana u knjige kao neoporezivi primitak.
Obveznik fiskalizacije računa
Obveznik fiskalizacije računa prema zakonu
Obveznik fiskalizacije računa je:
a) obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema propisu kojim se uređuje porez na dohodak te
b) obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit.
Članak 2. stavak 1. točka 21. Zakona o fiskalizaciji
Detaljnije o obvezniku fiskalizacije računa
Obveznik fiskalizacije računa svaki je poslovni subjekt koji u Hrvatskoj plaća porez na dohodak od samostalne djelatnosti (obrti, slobodna zanimanja, paušalni obrti) ili porez na dobit (trgovačka društva i druga pravna lica).
Ako pripada u jednu od te dvije skupine, subjekt mora provoditi sve zakonom propisane radnje:
voditi popis poslovnih prostora i naplatnih uređaja
izdavati račune u propisanoj strukturi
u realnom vremenu fiskalizirati svaki B2C račun bez obzira na način plaćanja.
Iznimka su, primjerice, OPG–ovi koji prodaju samo vlastite poljoprivredne proizvode na tržnici, a za sve ostale fiskalizacija je obvezna.
Fiskalizacija eRačuna (B2B/B2G fiskalizacija)
Fiskalizacija eRačuna prema zakonu
Fiskalizacija eRačuna je postupak kojim se u Sustav za fiskalizaciju dostavljaju propisani podaci iz eRačuna, a koji obuhvaća fiskalizaciju izdavanja i zaprimanja eRačuna.
Članak 2. stavak 1. točka 10. Zakona o fiskalizaciji
Detaljnije o fiskalizaciji eRačuna
Fiskalizacija eRačuna jest postupak u kojem se propisani skup podataka – datum izdavanja, OIB izdavatelja i primatelja, iznos, KPD šifra stavke, oznaka načina plaćanja i ostalo, automatski izdvaja iz eRačuna i dostavlja Sustavu za fiskalizaciju Porezne uprave prije knjiženja računa.
Tu fiskalnu poruku, u ime izdavatelja i primatelja, generira i elektronički potpisuje njihova pristupna točka – odabrani informacijski posrednik ili interno rješenje.
Porezna uprava odmah potvrđuje primitak, pa se iz dvije neovisne poruke (jedne od izdavatelja, druge od primatelja) dobiva usklađena evidencija svih B2B i B2G transakcija u realnom vremenu. Obveza izdavatelja i primatelja jest osigurati da njihova pristupna točka provodi taj postupak.
Više o fiskalizaciji eRačuna možete pročitati ovdje.
Praktični primjer: Veleprodajna transakcija
Tvrtka A prodaje robu tvrtki B. Umjesto izdavanja papirnatog računa, tvrtka A dužna je, prema novom zakonu, izdati eRačun u XML formatu, fiskalizirati ga i poslati tvrtki B putem informacijskog posrednika. Tvrtka B automatski zaprima eRačun putem svog informacijskog posrednika i obrađuje ga u svom sustavu.
